Kako se street workout proširio Balkanom?

Danas možeš otvoriti internet i za nekoliko minuta pronaći tutorijal za muscle-up, provjeriti gdje se nalazi najbliži street workout park ili upoznati ljude koji treniraju isto što i ti.

Ali prije petnaestak godina stvari nisu izgledale baš tako.

Neki su tek otkrivali strane snimke treninga na šipkama. Drugi su već imali svoje ekipe, improvizovali sprave ili odlazili na takmičenja. A u pojedinim mjestima ljudi nisu ni znali kako se zove ono što njihovi sugrađani rade na igralištu.

Kako je od takvih početaka nastala street workout scena kakvu danas poznajemo na Balkanu?

U potrazi za odgovorom pregledali smo četiri istraživačka izvještaja, stare novinske članke, intervjue, zapise o takmičenjima i dokumente lokalnih zajednica. Pronašli smo mnogo zanimljivih priča, ali i nekoliko praznina zbog kojih još ne možemo tvrditi da znamo baš sve o njenim počecima.

Da li je street workout na Balkan stigao oko 2010. godine?

Za početak, važno je razlikovati dvije stvari.

Ljudi na našim prostorima nisu počeli raditi zgibove, sklekove ili druge vježbe vlastitom težinom tek prije petnaestak godina. Takav način vježbanja ima mnogo dužu istoriju, a različiti oblici fizičkog treninga poznati su još iz antičkih vremena.

Ono što se početkom 2010-ih počinje jasnije prepoznavati jeste moderna street workout kultura: vježbanje na javnim šipkama, freestyle elementi, ekipe, snimanje treninga, razmjena znanja i organizovana takmičenja.

Ako te zanima razlika između tih pojmova, o tome smo detaljnije pisali u članku Street workout ili Calisthenics: u čemu je razlika?.

Ali možemo li utvrditi tačnu godinu kada se savremeni street workout pojavio na Balkanu?

Ne još.

U jednom tekstu iz 2012. godine navodi se da se street workout u Hrvatskoj pojavio otprilike dvije i po godine ranije, što nas vodi prema 2010. godini. Postoje i kasnija svjedočanstva regionalnih vježbača koja početke pojedinih ekipa smještaju u sličan period.

Međutim, u četiri istraživanja nismo pronašli dovoljno snažan, originalno datiran regionalni zapis iz perioda 2005–2010. koji bi dokazao ko je prvi započeo modernu street workout scenu.

To ne znači da prije 2011. niko nije trenirao. Znači samo da najstariji pronađeni dokaz nije isto što i stvarni početak.

2011: Scena je već bila ozbiljnija nego što možda misliš

Jedan od najzanimljivijih dokumenata koje smo pronašli objavljen je 3. oktobra 2011. godine.

Portal Index.hr tada je izvijestio o bodyweight takmičenju, koje je u Zagrebu organizovala ekipa Svetice Workout.

I tu dolazimo do prvog iznenađenja.

Takmičari nisu samo radili obične zgibove. Nadmetali su se u broju zgibova za 60 sekundi, zgibovima s dodatnim opterećenjem i freestyleu.

Dakle, već 2011. postojala je organizovana scena u kojoj su ljudi pokazivali naprednu snagu, izdržljivost i vještine.

Još je zanimljivije što je među učesnicima bio mladi vježbač iz Osijeka, Dorin Arbutina, koji je osvojio kategoriju naprednih. U tadašnjoj izjavi objasnio je da je došao upoznati druge takmičare, pokazati šta zna i nešto naučiti.

U toj jednostavnoj ideji već možemo prepoznati ono što će kasnije povezivati regionalnu scenu: dolazak među ljude od kojih možeš učiti, a kojima i sam možeš nešto pokazati.

Ovo je najraniji savremeni izvještaj o regionalnom takmičenju koji smo tokom istraživanja uspjeli pouzdano potvrditi. Nije dokaz da je to bilo prvo takmičenje ikada održano na Balkanu.

Ali jeste dokaz da je organizovana scena postojala već tada.

2012–2013: Internet je širio ideje, a ljudi su stvarali ekipe

Danas snimak nečijeg front levera ili muscle-upa možeš vidjeti čim otvoriš društvene mreže. U ranom periodu regionalne scene takvi snimci često su bili jedan od glavnih načina upoznavanja s novim elementima.

Na forumima se razgovaralo o treninzima i stranim uzorima. Među imenima koja su se pojavljivala bili su Hannibal for King, Bar Brothers i BarStarzz.

Ljudi su gledali, pokušavali ponoviti pokrete, razmjenjivali savjete i postepeno pronalazili druge koji žele trenirati.

Ali ubrzo se dogodilo nešto važno: regionalni vježbači nisu više samo gledali strane snimke. Počeli su stvarati vlastite.

Dobar primjer dolazi iz Subotice.

Ekipa Bar Maniacs, koju su osnovali Dejan Stipić i Milan Resan, predstavila je 2013. godine motivacioni video „Nema spavanja”. U tadašnjem članku već se govori o grupi koja redovno trenira, poziva početnike i želi promovisati aktivan život.

To je mnogo više od običnog videa s nekoliko vježbi.

Snimak je postao način da lokalna ekipa predstavi ono što radi i pozove druge da joj se pridruže.

Istovremeno, slične priče razvijale su se i u drugim sredinama. Neko je učio preko interneta, neko od prijatelja, a neko je na javnim spravama upoznao ljude s kojima će kasnije osnovati ekipu.

Nisu svi imali isti početak. Upravo to je jedna od najvažnijih stvari koje su istraživanja pokazala.

2012–2013: Od lokalne ekipe do svjetske scene

Dok su mnogi još otkrivali nove pokrete, takmičarska scena već je počela prelaziti granice.

Dana 29. septembra 2012. na Jarunu u Zagrebu održano je humanitarno Street Workout Croatian Championship, u organizaciji ekipe Svetice Workout i udruženja „Veliko srce malom srcu”.

Takmičenje je okupilo učesnike iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine - objavljeni rezultati.

A ono što je posebno vrijedno spomenuti jeste humanitarni cilj.

Takmičari su svojim nastupima doprinosili prikupljanju pomoći djeci sa srčanim problemima. Prema izvještaju organizatora, ukupno prikupljeni iznos na kraju događaja dostigao je 9.000 kuna.

Sport je tako poslužio i za nešto izvan takmičarskog rezultata.

Zatim dolazi 2013. godina.

Zagreb je u oktobru bio domaćin etape Svjetskog kupa u street workoutu, na kojoj su se sportisti mogli nadmetati za plasman u završnicu.

A 30. novembra iste godine Dejan Stipić iz Subotice osvojio je treće mjesto u finalu Svjetskog kupa u Moskvi. Prema tadašnjoj reportaži, plasman je izborio drugim mjestom na zagrebačkim kvalifikacijama.

Vrijedi zastati na tom podatku.

U periodu kada su neke lokalne ekipe još tražile prostor za trening, jedan sportista iz regiona već je nastupao u završnici velikog međunarodnog takmičenja.

Nisu svi imali jednake mogućnosti, ali se već vidjelo da se lokalni trening može pretvoriti u međunarodno sportsko iskustvo.

2013–2015: Neki su gradili mišiće, a neki i vlastite šipke

Kada danas vidiš uređen street workout park, lako je zaboraviti da je iza nekih takvih mjesta stajalo mnogo više od kupovine i postavljanja sprava.

Jedna od najupečatljivijih priča dolazi iz Bihaća.

U reportaži iz juna 2013. godine opisani su mladi koji su trenirali na konstrukciji starog tobogana na Hatincu jer nisu imali odgovarajući poligon.

Ali njihov problem nije bio samo nedostatak namjenskih šipki.

Pojedini mještani protivili su se treninzima na toj konstrukciji. Vježbači su tako morali tražiti ne samo opremu nego i razumijevanje za ono što rade.

Kasniji izvještaji opisuju članove ekipe Bar Soldiers koji uređuju prostor i improvizuju dodatne sprave. U drugom dijelu Bihaća, Pokoju, 2015. dokumentovana je zasebna priča o izgradnji malog poligona.

Slična energija vidi se i u Mostaru. Lokalni vježbači su 2013. govorili o zajedničkim treninzima iza škole i inicijativi da dobiju bolji park.

U Travniku je 2014. udruženje mladih predstavilo opštini plan izgradnje street workout parka.

Za tu travničku inicijativu pronašli smo potvrdu da je predstavljena i dobila načelnu podršku, ali ne i dovoljno pouzdan dokaz da je park tada zaista izgrađen.

Takve razlike su važne kada pokušavamo rekonstruisati istoriju.

A negdje je park bio početak ekipe

Postoji i druga strana priče.

U intervjuu za Klix.ba iz 2014. godine, članovi banjalučke ekipe Bar Legion objašnjavaju da su ih gradske sprave za vježbanje motivisale da istraže street workout i počnu trenirati zajedno.

Dakle, nije svugdje bilo: prvo ekipa, pa park.

Negdje su upravo postojeće sprave omogućile da se ljudi upoznaju i okupe.

U nekim mjestima zajednice su stvarale parkove. U drugima su parkovi pomagali da nastanu zajednice.

Kako je jedno malo mjesto pokazalo šta zajednica može napraviti

Posebno zanimljiv primjer zabilježen je u slovenačkom Letušu.

Prema izvještaju opštine Braslovče iz 2014., grupa sportskih entuzijasta otkrila je street workout preko interneta. U početku su trenirali odvojeno, koristeći sprave koje su sami postavljali kod kuće.

Kada se ideja proširila, odlučili su napraviti zajednički prostor.

Pripremili su plan, uključili lokalno sportsko društvo i dobili materijalnu podršku opštine. Više od deset članova društva pomoglo je u postavljanju sprava.

Tako je iz pojedinačnih treninga nastao javni park.

Još jedan drugačiji primjer dolazi iz Gračanice na Kosovu. Tamo su 2014. mladi, među više ponuđenih ideja, odabrali upravo teren za trening na otvorenom. Projekat je realizovan uz omladinsku organizaciju, dodijeljeni prostor i finansijsku podršku, o čemu je Radio Kim izvijestio u septembru 2014..

Ove priče pokazuju da razvoj street workouta nije bio samo sportski proces.

Ponekad je značio i da mladi sami odlučuju kakav prostor žele u svom mjestu.

2016–2022: Da li je scena usporila ili se nastavila mijenjati?

Kada gledamo stare snimke i sjećamo se pojedinih ekipa, lako se stvori utisak da je postojao jedan veliki talas popularnosti, nakon kojeg je sve utihnulo.

Ali šta pokazuju dostupni izvori?

U Doboju je dokumentovano takmičenje 2016. godine. Iste godine održan je i međunarodni turnir u Kumanovu, s učesnicima iz Sjeverne Makedonije, Srbije i Bugarske.

U Splitu je 2017. održano međunarodno street workout takmičenje, a u oktobru 2019. Grad Novi Sad izvještava o održanom Svjetskom kupu.

Ni pandemijske godine nisu potpuno prekinule organizovane aktivnosti.

U slovenačkom Ljutomeru 2020. održan je javni street workout događaj na kojem je, prema izvještaju organizatora, devet učesnika zajedno napravilo čak 6.766 zgibova tokom tri sata. Program je uključivao i demonstracije freestylea i streetliftinga. Izvještaj iz Ljutomera

U Nikšiću postoje brojni datirani izvještaji o street workout i calisthenics takmičenjima kroz različite godine, uključujući održano šesto izdanje 2021. i kasnija izdanja.

To ne znači da je svaka stara ekipa opstala, niti da se broj vježbača svake godine povećavao.

Za takve zaključke trebalo bi uporedivo pratiti broj aktivnih sportista, klubova, parkova i učesnika kroz cijeli region. Takve podatke zasad nemamo.

Ali možemo reći nešto važno: nije tačno da su organizovana takmičenja i aktivnosti jednostavno nestali nakon prvih godina popularnosti.

Scena se nastavila razvijati, a različite discipline i organizacije počele su dobijati svoje mjesto.

Kako se mijenjao sport: od freestylea do novih takmičarskih formata

Danas se u kalistenici govori o freestyleu, statici, izdržljivosti, weighted calisthenicsu i streetliftingu.

Nekome može djelovati da su takmičenja s dodatnim opterećenjem potpuno nova pojava.

Ali sjeti se izvještaja iz 2011. godine: već tada su se na regionalnom bodyweight takmičenju radili zgibovi s dodatnim teretom.

Ono što se vremenom razvijalo nisu samo vježbe nego i načini njihovog organizovanja, pravila i takmičarske kategorije.

Na primjer, u Sloveniji je 2024. održano šesto državno street workout prvenstvo, s kategorijama za vježbe vlastitom težinom i vježbe s dodatnim opterećenjem.

U Crnoj Gori se dio scene povezuje s gimnastičkim organizacijama, dok u drugim sredinama postoji poseban razvoj streetlifting takmičenja i udruženja.

Istovremeno, međunarodna omladinska saradnja pokazuje da street workout nije morao ostati samo takmičarski sport. Projekat „Street Workout — Each One Teach One” tokom 2016–2017. povezivao je mlade i predstavnike organizacija iz osam država kroz razmjenu znanja i iskustava.

Sve su to različiti načini na koje se kultura nastala oko treninga nastavljala širiti.

Šta još uvijek ne znamo o počecima balkanske scene?

Poslije četiri istraživanja i velikog broja pronađenih izvora, ostalo je nekoliko važnih pitanja.

Ko je prvi javno predstavio moderni street workout u svakoj državi? Koji su najstariji originalni YouTube snimci regionalnih ekipa? Gdje je bio prvi namjenski izgrađeni park? Koje su ekipe postojale prije nego što su lokalni mediji počeli pisati o njima?

Na neka pitanja imamo tragove, ali ne i konačne odgovore.

Postoje i geografske praznine. Dostupni izvori neravnomjerno pokrivaju države i gradove, a ranija istorija scene u Albaniji i na Kosovu još nije dovoljno istražena. Istraživanje je prvenstveno obuhvatilo države bivše Jugoslavije i neposredno povezane regionalne tragove, ne svaku balkansku državu podjednako.

Zato ovaj članak nije konačna istorija sporta na Balkanu.

On je pokušaj da sačuvamo ono što se za sada može potvrditi i da jasnije odvojimo dokumentovane događaje od sjećanja, pretpostavki i priča koje tek treba istražiti.

A upravo tu mogu pomoći ljudi koji su tada bili dio scene.

Iza svakog parka postoji neka priča

Danas je mnogo jednostavnije pronaći park, program treninga, druge vježbače ili informacije o takmičenjima nego u vrijeme kada su mnoge lokalne ekipe tek nastajale.

Ali ono što danas koristimo nije nastalo odjednom.

Neko je prvi okupio prijatelje. Neko je pokazao drugome kako da uradi zgib. Neko je snimio video. Neko je odlučio napraviti šipke. Neko je organizovao takmičenje ili uvjerio lokalnu zajednicu da vrijedi uložiti u prostor za trening.

Nisu svi krenuli istim putem, ali su se povezivali.

Upravo zato Calisthenics Balkan želi bilježiti ne samo mjesta za trening nego i ljude, ekipe, događaje i istoriju koja stoji iza njih.

Ako danas tražiš gdje možeš trenirati, pogledaj našu mapu street workout parkova. A ako te zanima šta se organizuje, istraži događaje i takmičenja.

I još važnije: ako si trenirao u ranim godinama razvoja scene i imaš stare snimke, fotografije, plakate, rezultate ili informacije o ekipama koje nismo spomenuli, voljeli bismo čuti tvoju priču.

Možda baš ti čuvaš dio istorije koji internet još nije zabilježio.